432 Hz ili 440 Hz: detektor ugođenosti
Želite znati je li pjesma zaista u 432 Hz? Otvorite datoteku ovdje i ovaj detektor 432 Hz izmjerit će referentni ton snimke: je li njezin A na 440 Hz (standard), na 432, 442, 444 ili na nekoj neobičnoj vrijednosti između. Dobivate odstupanje u centima, najbliže uobičajeno ugađanje i ocjenu pouzdanosti očitanja.
Najčešći referentni tonovi
A = 432 Hz je 31,8 centa ispod standarda od 440 Hz; 442 i 444 Hz su 7,9 i 15,7 centa iznad njega.
| Referentni ton A | Gdje se koristi | Razlika od 440 Hz |
|---|---|---|
| 440 Hz | Međunarodni standard (ISO 16): notni zapisi, klavijature, snimke | 0 centi |
| 442 Hz | Mnogi orkestri | +7,9 centa |
| 444 Hz | Neki europski orkestri | +15,7 centa |
| 435 Hz | Francuski diapason normal iz 1859. | −19,8 centa |
| 432 Hz | Verdijev ton, osobna sklonost | −31,8 centa |
| 430 Hz | Klasična glazba na starinskim instrumentima | −39,8 centa |
| 415 Hz | Barokna glazba na starinskim instrumentima | −101,3 centa (gotovo 1 poluton) |
Kako koristiti
- Dodirnite Odaberi audiodatoteku ili ispustite datoteku na stranicu. Rade MP3, M4A, WAV, OGG, FLAC i MP4 videi s mobitela; na iPhoneu datoteka mora biti u aplikaciji Datoteke.
- Pričekajte traku napretka. Pjesme do otprilike 3 minute čitaju se cijele; kod duljih detektor uzima 6 isječaka od 30 sekundi raspoređenih po cijeloj snimci.
- Očitajte vrijednost A ≈ … Hz i odstupanje u centima od 440. Ploča s uobičajenim ugađanjima ističe najbliže i pokazuje udaljenost do svakoga.
- Provjerite pouzdanost i histogram: uski vrh na jednoj od linija čvrsto je očitanje; širok brijeg ili dva vrha traže oprez.
- Da datoteku preugodite, dodirnite Pretvori u 440 Hz ili Pretvori u 432 Hz: otvara se promjena tonaliteta s već izračunatim finim ugađanjem.
Pomoć i objašnjenja
Sve radi u pregledniku: zvuk se dekodira i analizira na vašem mobitelu ili računalu, bez slanja. Upotrijebite ga da provjerite preuzetu pjesmu koja tvrdi da je u 432 Hz, snimku s probe vašeg benda, matricu uz koju želite svirati ili staru snimku koja zvuči malo raštimano u odnosu na vaše klavijature.
Kako detektor pronalazi ugađanje
Svaki zadržani ton ostavlja vrhove u spektru zvuka: sam ton i njegove harmonike. Detektor traži te vrhove između 80 Hz i 2 kHz, mjeri svaku frekvenciju s točnošću od stotinki herca i računa koliko je udaljena od najbližeg tona u standardu A = 440 Hz. Ta se razlika mjeri u centima; poluton ima 100 centi.
Ako je pjesma svirana na 440, odstupanja se skupljaju oko nule. Na 432 Hz svaki ton pada za otprilike 31,8 centa, pa se odstupanja okupljaju blizu −32. Detektor ih usrednjuje, dajući veću težinu jačim vrhovima, i preračunava natrag: A = 440 × 2^(odstupanje ÷ 1200). Zato histogram pokazuje vrh blizu linije 432 kad je snimka u tom ugađanju, a blizu nule kad je u standardnom.
Što rezultat ne može razlikovati
Metoda mjeri gdje tonovi padaju unutar polutona. Zato pjesma izvedena na 432 Hz i pjesma snimljena na 440 pa kasnije softverom spuštena za 32 centa daju potpuno isti rezultat: u zvuku su to ista stvar. Isto tako, 415 Hz, barokna visina, gotovo je točno poluton ispod 440 i pojavljuje se kao 440; stranica vam kaže kad bi to mogao biti slučaj.
Očitanje slabi kad je malo zadržanih tonova: sami bubnjevi, snimka sa samim beatom, šum, glas s vrlo širokim vibratom, instrumenti međusobno raštimani ili glazba koja ne koristi jednako temperirano ugađanje, poput gamelana i nekih arapskih makama. Tada pouzdanost pada, a stranica objašnjava zašto umjesto da izmisli broj.
Odakle dolaze 440 Hz i 432 Hz
Sve do 19. stoljeća svaki je grad imao svoju visinu tona: glazbena vilica iz 1740. povezana s Händelom ugođena je na A = 422,5 Hz, a ona iz kapele u Versaillesu, iz 1795., na 390 Hz. Francuska je 1859. odredila A na 435 Hz, diapason normal, a konferencija u Beču 1885. proširila je tu vrijednost na velik dio Europe. Verdi se zalagao za A malo niži od francuskoga, odatle nadimak Verdijev ton za 432 Hz.
Međunarodna konferencija u Londonu 1939. preporučila je A = 440 Hz; ISO ga je usvojio 1955. i potvrdio 1975. kao normu ISO 16. Danas je 440 standard za notne zapise, klavijature i snimke, mnogi orkestri ugađaju između 440 i 444 Hz, a ansambli sa starinskim instrumentima koriste 415 Hz za barok i 430 Hz za klasični repertoar. Nema znanstvenih dokaza da je 432 Hz bolji za zdravlje ili da išta liječi: to je stvar ukusa.
Savjeti
- Snimka s 432 Hz u naslovu nije uvijek u 432: mnoge su izvorne snimke na 440 naknadno spuštene, a neke nikad nisu ni promijenjene. Detektor pokazuje ono što je stvarno u zvuku.
- Da svirate uz snimku, ugodite instrument na ovdje pronađenu referencu: kromatski štimer omogućuje odabir referentnog tona A, a štimer na 432 Hz otvara se već postavljen na 432.
- Ako možete, upotrijebite izvornu datoteku, poput WAV-a, FLAC-a ili kvalitetnog MP3-a. Kompresija ne mijenja ugađanje, ali niska glasnoća i šum ostavljaju manje jasnih tonova za mjerenje.
- Želite i tempo i tonalitet? Alat tonalitet i BPM pjesme čita istu datoteku, također bez slanja.
Česta pitanja
Kako znati je li pjesma u 432 Hz?
Otvorite datoteku na ovoj stranici. Ako rezultat stavi A blizu 432 Hz, s visokom pouzdanošću i vrhom histograma na liniji 432, snimka je u 432. Ako padne blizu 440, u standardnom je ugađanju.
Koja je razlika između 432 Hz i 440 Hz?
Na 432 Hz ton A titra 432 puta u sekundi umjesto 440, a svi ostali tonovi spuštaju se u istom omjeru: za otprilike 31,8 centa, trećinu polutona. Glazba zvuči malo niže, ali melodija i akordi su isti.
Može li se razlikovati je li pjesma snimljena u 432 ili samo pretvorena?
Ne. Snimka napravljena na 432 i snimka na 440 spuštena za 32 centa zvuče jednako za svako mjerenje. Detektor vam kaže u kojem je ugađanju snimka, a ne kako je do njega došla.
Kako pjesmu pretvoriti u 432 Hz?
Nakon analize dodirnite Pretvori u 432 Hz: otvara se promjena tonaliteta s izračunatim finim ugađanjem (od 440 na 432 je −32 centa). Ondje otvorite istu datoteku, poslušajte je i preuzmite.
Je li glazba u 432 Hz bolja za zdravlje?
Nema čvrste studije koja pokazuje da 432 Hz ima ikakav poseban učinak na tijelo ili um. Mnogima se jednostavno sviđa malo niži zvuk, i to je dovoljan razlog; tvrdnje o iscjeljivanju koje kruže internetom nisu potkrijepljene dokazima.
Je li glazba na Spotifyju ili YouTubeu u 432 Hz?
Aplikacije za streaming puštaju svaku snimku onakvu kakva je objavljena i ne preugađaju je, a većina komercijalne glazbe je na 440 Hz ili blizu toga. Ova stranica ne može čitati streaming: treba joj datoteka spremljena na uređaju, poput MP3-a ili videa s mobitela. Datoteka se analizira na licu mjesta i ništa se ne šalje.
Zašto je rezultat 437 Hz ili neka druga neobična vrijednost?
Snimke s vrpce, ploče puštene malo brže ili sporije i skupine koje ugađaju po sluhu često padnu između okruglih vrijednosti. Stranica pokazuje izmjerenu vrijednost i najbliže uobičajeno ugađanje; ako nitko nije mijenjao brzinu, neobičan broj stvarno je ugađanje benda.