Intonacija saksofona i puhačkih instrumenata

Ukratko

Intonacija saksofona i puhača, ton po ton

Saksofon ugodite po A-u ili po B-u puhačkog orkestra, štimer pokazuje nulu, a ipak neki tonovi izlaze previsoko, a drugi prenisko. To je normalno: svaki puhački instrument ima svoje sklonosti intonacije, tonove koji prirodno vuku gore ili dolje zbog oblika cijevi, rupica i načina na koji svaki glazbenik puše. Ova karta pokazuje intonaciju saksofona, klarineta, limenih puhala i flauta ton po ton: svirate ljestvicu i svaki ton držite sekundu ili dvije, a on postaje plav (prenisko), zelen (ugođeno, do ±5 centi) ili crven (previsoko).

Kako koristiti

Odaberite instrument (transpozicija je već točna) i želite li izmjeriti sve tonove (kromatska) ili samo dursku ili molsku ljestvicu. Svirajte nekoliko minuta prije toga da se instrument zagrije.
Uključite mikrofon i postavite mobitel ili računalo metar ili dva od sebe, okrenut prema vama, dalje od ventilatora i glazbe.
Svaki ton svirajte normalnim zvukom, u dinamici u kojoj najčešće svirate, i držite ga dok se traka ne napuni (oko 2 sekunde). Ne ispravljajte ton usnama gledajući zaslon: karti treba ton onakav kakav prirodno izlazi.
Između tonova napravite stanku. Ton s isprekidanim rubom sljedeći je predloženi, ali možete svirati bilo kojim redom; ponovno odsviran isti ton dodaje mjerenje i ulazi u prosjek.
Pročitajte sažetak: crveni tonovi vuku gore, plavi dolje. Dodirnite ton na karti da vidite njegova mjerenja. Zadnja sesija za svaki instrument ostaje spremljena na uređaju.

Pomoć i objašnjenja

Tonovi se prikazuju onako kako ih čitate u notama (zapisani ton): na alt saksofonu zapisani G je B koji čujete. Svaki ton možete izmjeriti više puta za prosjek, a sažetak kaže koji tonovi vuku gore ili dolje i treba li usnik (ili bačvicu, cijev za ugađanje, glavu flaute) izvući ili gurnuti unutra. Zvuk se analizira na vašem uređaju: ništa se ne snima ni ne šalje.

Kako čitati kartu i što s njom napraviti

Najprije pogledajte ukupni prosjek. Ako gotovo svi tonovi izlaze previsoko, cijeli je instrument prekratak: malo izvucite usnik saksofona na vratu, bačvicu klarineta, glavu flaute ili glavnu cijev za ugađanje na limenim puhalima pa izmjerite ponovno. Ako gotovo svi izlaze prenisko, gurnite unutra. Savjet se pojavljuje tek kad barem tri od četiri tona idu na istu stranu, jer usnik pomiče sve tonove zajedno.

Kad je prosjek blizu nule, ostaju tonovi koji odskaču od ostalih; uključite Oduzmi ukupni prosjek da vidite samo tu razliku. Oni se ispravljaju sviranjem: otvaranjem ili učvršćivanjem usana, promjenom vokala i potpore zraka, zamjenskim prstometima ili, na limenim puhalima, cijevi 1. ili 3. ventila. To se najviše čuje u sporoj glazbi i dugim akordima.

Česte sklonosti svake skupine

Saksofon: prema profesorici Shelley Jagow (Dansr/Vandoren), većina saksofona ima srednji C♯5 (sve klapne otvorene) prenizak, a D5, E♭5 i E5 s oktavnom klapnom previsoke, kao i tonove dlanskih klapni, od D6 do F6. Klarinet: A3, E5 i C♯6, koji izlaze iz iste rupice, obično su previsoki (Gregory Dufford, The Instrumentalist), a i tonovi grla, od G4 do B4, skloni su višoj intonaciji. Flauta: u trećoj oktavi tonovi od E♭6 do A♭6 obično izlaze previsoko, H6 i C7 znatno previsoko, a C♯6 najčešće ostaje prenizak (Bradley Garner, The Instrumentalist).

Oboa: duboki tonovi skloni su niskoj intonaciji, osim u vrlo tihom sviranju, a tonovi s poluotvorenom rupicom te C♯5, D5 i E♭5 skloni su visokoj (Sarah Hamilton, Oboehelp); na fagotu tonovi s poluotvorenom rupicom (F♯3, G3 i A♭3) također obično idu gore. Limena puhala: kombinacije ventila 1-3 i 1-2-3 izlaze previsoko (1-2-3 za oko 28 centi, prema otvorenom udžbeniku Brass Techniques and Pedagogy), zato truba ima pomičnu cijev 3. ventila za D4 i C♯4; tonovi 5. alikvota, poput otvorenog E5 na trubi, izlaze oko 14 centi prenisko, a 7. alikvot, oko 31 cent prenizak, izbjegava se. Na blok flauti jače puhanje podiže ton, a slabije ga spušta, pa karta mnogo govori o vašem načinu puhanja.

Temperatura, zagrijavanje i način sviranja

Zrak u instrumentu mijenja intonaciju: svaki stupanj više podiže ton za otprilike 3 centa kod puhačkih instrumenata, a kod limenih je izmjereno od 1,2 do 2,6 centa po stupnju. Zato hladan saksofon u početku zvuči prenisko i tijekom prvih minuta raste. Prije mjerenja oko tri minute svirajte duge tonove, kako preporučuje klarinetistica Paula Corley, i uvijek mjerite u istoj prostoriji. Važna je i dinamika: flauta raste kad svirate glasno i pada kad svirate tiho, a klarinet u dubokom registru često radi suprotno.

Karta opisuje instrument i glazbenika zajedno: ista flauta daje drukčiju kartu u rukama druge osobe, a isti se saksofon mijenja s drugim usnikom, trskom ili ligaturom. Zato pokazuje tonove na koje vi trebate paziti. Izmjerite ponovno kad promijenite opremu i usporedite. Ako neki ton odstupa više od 30 centi čak i uz dobar prosjek, možda propušta jastučić ili se klapna previše otvara: pokažite kartu serviseru.

Savjeti

Mjerite s istom trskom i istim usnikom s kojima svirate; nova ili mekana trska mijenja cijelu kartu.
Svirajte bez vibrata i ne gledajte u zaslon dok držite ton; ispravljanje usnama skriva sklonost koju tražite.
Prođite ljestvicu dva ili tri puta: prosjek više mjerenja po tonu mnogo je pouzdaniji.
Poslije vježbajte crvene i plave tonove po sluhu uz bordun ili uz kromatski štimer.

Česta pitanja

Saksofon mi je raštiman. Što napraviti?

Najprije zagrijte saksofon i usnikom ugodite referentni ton. Zatim napravite kartu: ako gotovo svi tonovi izlaze previsoko ili prenisko, problem je položaj usnika; ako odskaču samo neki, riječ je o sklonostima instrumenta i vašeg položaja usana, koje se ispravljaju sviranjem. Tonovi koji jako odstupaju, više od 30 centi, mogu značiti da instrument negdje propušta: odnesite ga serviseru.

Kojim tonom ugađati saksofon?

U puhačkim orkestrima ugađa se po koncertnom B, koji je zapisani G na alt i bariton saksofonu, a zapisani C na sopran i tenor saksofonu. U orkestrima je referenca koncertni A (zapisani F♯ na altu, zapisani H na tenoru). Kad ugodite taj ton, karta pokazuje kako stoje ostali.

Zašto se tonovi razlikuju od običnog štimera?

Zato što karta pokazuje zapisani ton odabranog instrumenta. Na alt saksofonu zapisani C zvuči kao Es; običan kromatski štimer pokazuje Es. Redak ispod velikog tona pokazuje i stvarni zvuk i frekvenciju.

Moram li odsvirati cijelu kromatsku ljestvicu?

Ne. Odaberite dursku ili molsku ljestvicu da izmjerite samo njezine tonove ili smanjite opseg u Postavkama. Ukupni sažetak pojavljuje se nakon četiri izmjerena tona.

Koliko je odstupanje normalno?

Do 5 centi svijetli zeleno i gotovo nitko to ne primijeti. Od 5 do 15 centi uobičajeno je na svakom puhačkom instrumentu i ispravlja se usnama. Iznad 20 ili 30 centi ton traži zamjenski prstomet, cijev za ugađanje ili servis.

Šalje li se zvuk nekamo?

Ne. Prepoznavanje visine tona radi u pregledniku, na vašem uređaju; ništa se ne snima ni ne šalje. Karta je spremljena samo u vašem pregledniku, a ako želite, možete podijeliti poveznicu sa sažetkom.